![](https://www.advokativkovic.com/wp-content/uploads/2020/04/covid-19.jpg)
Globalni fenomen Covid 19 i poremećaj na tržištu rada
Iako su se u Evropi vesti o koronavirusu (COVID19) stidljivo pojavljivale već početkom 2020. godine, a u Kini već bili zabeleženi prvi bolnički slučajevi, verovatno niko nije očekivao da će globalno, a smelo rečeno epidemija postati najveći fenomen modernog doba. Teško je navesti segment društva koji nije doživeo neku vrstu promene poslednjih meseci, a mi ćemo se u tekstu bazirati na radnopravne odnose.
Kao deo globalne zajednice, ni Republika Srbija nije mogla da izbegne zahuktali voz virusa, koji je redom prolazio od istoka ka zapadu, ostavljajući za sobom neverovatne promene, nezamislive u bliskoj pošlosti od samo nekoliko meseci iza nas. Poslodavci su se u toj situaciji našli u veoma nepredvidivom i čulima biznisa nedokučivom stanju, stanju kada sve staje. Potrebe za očuvanjem delatnosti naterale su poslodavce na razmišljanje o egzistenciji svoga rada i razmotre načine uštede, a samim tim i reformišu svoju strukturu. Najviše upita dobili smo u vezi radnopravnih odnosa, načina očuvanja radnih mesta i eventualnih ušteda koje se tu mogu postići.
Prvi izazov koji se postavio za poslodavce čije poslove aktivnosti su stale ili su delimično obustaljene su, kako organizovati radnike. Uz to, preporuka Vlade Republike Srbije i nadležnih ministarstava, bila je da se organizuje rad zaposlenih od kuće. Kao jedna od opcija postavilo se nepuno radno vreme i analiza zakonskih mogućnosti tim povodom.
Zakon, generalno, ne dozvoljava mogućnost da poslodavac jednostrano ponudi zaposlenima prelazak na nepuno radno vreme, osim ukoliko se ovakva mera nudi u okviru procedure rešavanja viška, kao alternativa otkazu. U tom slučaju nepuno radno vreme ne može biti kraće od polovine punog radnog vremena (20h). Ovde je od značaja napomenuti i mišljenje Ministarstva rada, socijalne zaštite br. 011-00-977/2010-02 od 17.2.2011. godine. Pa je tako ovim mišljenjem citirana odredba zakona i dodatno približen postupak ovim povodom: „U članu 171. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009 – dalje: Zakon) propisani su slučajevi kada poslodavac može zaposlenom da ponudi aneks ugovora o radu. Prema stavu 1. tačka 4) navedenog člana Zakona, poslodavac može da zaposlenom ponudi aneks ugovora o radu, ako je zaposlenom koji je višak obezbedio ostvarivanje prava iz člana 155. stav 1. tačka 5) Zakona (jedno od tih prava je obezbeđivanje rada sa nepunim radnim vremenom, ali ne kraćim od polovine punog radnog vremena).
Polazeći od navedenih odredaba Zakona, poslodavac može da uvede nepuno radno vreme zbog nedostatka posla, ako je u skladu sa programom rešavanja viška zaposlenih utvrdio nepuno radno vreme kao jednu od mera za rešavanje viška zaposlenih.”
Dakle, ukoliko se poslodavac odluči na sprovođenje procedure viška, mora da sprovede zakonom i mišljenjem navedene procedure. U slučaju prelaska na nepuno radno vreme, zaposlenima pripada pravo na zaradu srazmerno vremenu provedenom na radu.
Procedura se ne razlikuje mnogo od procedure viška kada se poslodavac odlučuje na otkaz ugovora o radu, s tim što se umesto otkaza ugovora o radu, okončava zaključenjem aneksa za prelazak na nepuno radno vreme. Ova mera ne obezbeđuje zaštitu zaposlenih iz ugla bezbednosti i zdravlja na radu, već isključivo ekonomsku uštedu u uslovima smanjenja obima rada, ali i očuvanje radnih mesta kao jedan od prioriteta koje je postavila Privredna komora Republike Srbije, a možda i uslov za set mera koje je Vlada Republike Srbije i Ministarstvo finansija predložila 31.03.2020. godine.
Za naše klijente dodatno smo analizirali mogućnosti smanjenja zarada i procedura tim povodom, upućivanje zaposlenih na prinudni odmor, mogućnosti i akte rada u kućnim uslovima, kao i mogućnosti rada u vreme kada je zaposlenima zabranjeno kretanje usled “policijskog časa”.
Ukoliko imate potrebe za regulativom nekog od odnosa ovog tipa ili drugih, budite slobodni da nam se obratite ovim povodom.